Slani oblaci sjećanja

Komentari On/Off

Slani oblaci sjećanja
kad dotakne te tuga,
prelije se slana kiša,
ostaju tragovi,
slani oblaci sjećanja.



Komentirati molim:



Virtual human development game
free human development game
www.human-age.com

KAO VLATI TRAVE NA VJETRU
Walt Whitman

01. RUBOVI
...glasovima umivam tišinu
puštam vodu da teče preko njihovih glava
[puštam tišinu da pada]
slana i mlaka
zatvaram oči
preda mnom rubovi
moji cijelovi će zaustaviti pad
ja ću proći
krenuti ponovno prema svemiru
s bezdanom pod nogama
ususret nekom novom nemiru



02. KAO VLATI TRAVE NA VJETRU

KAO VLATI TRAVE NA VJETRU I.

one se odvajaju od mene
ostavljam ih kao tragove
crne linije
ako ih skupim i protrljam... kaos
kad bih stavila po svaki na jedno oko nastao bi
mrak


KAO VLATI TRAVE NA VJETRU II.

zagrizao je rub moje usne
moj prah na njegovom licu
moj trag u oblacima
tko će me prepoznati kad sam nevidljiva?


KAO VLATI TRAVE NA VJETRU III.

usnula i pokrivena
netko me drži za ruku
ovo više nije fikcija
tuga više nije snivanje
on dolazi da bi pobio sve druge realnosti
dok sam ja u tami on me drži za ruku
zajedno gledamo kako rosa krvari


Žnore
FreeShampooSample
Božićni vilenjaci
iskrica

Image Hosted by ImageShack.us



Ocijeni moj blog


www.blog385.com










Komentar mog bloga:


www.blog385.com



Vatre
ne boj se,
još korak od kraja te djeli,
prilazim ti, ne dodirujem zemlju,
ne brini,
odbaci strah, što u sebi ga nosiš,
vatre vječnosti za tebe gore.


Walt Whitman - nastavak

03. ONOM KOJI NE POSTOJI

I.
bezglavi
bezimeni
bestjelesni
ti koji ne postojiš
koji govoriš zatvorenim ustima
a koji usta nemaš
koji me prožimaš
koji me sanjaš
opsjenaru

II.
sva lutanja neće nam omogućiti da upoznamo jedan
drugoga
sva prepoznavanja odrazit će koliko su bezvrijedna
naša ufanja
porazit ćemo sami sebe snovima trulim od
ponavljanja

III.
tvoja prisutnost me stvara
tvoj um nadjačava moj strah
otkrivamo se u zrcalima
materijalizirani u tišini krvnih kapljica
goli, napušteni, oskvrnjeni
pod istim suncem oprženi

IV.
nikada nećemo nestati dok god postoji fikcija
sljepče, tvoje prazne duplje su moja utočišta
moj mrak
tvoj dah moji cijelovi
besmisleni, poljubi me!
ako ne postojim neću osjetiti

02.01.2008., srijeda

Prohibited book: Čokolada je razmazana

prsti, tragovi,
zabranjenog, užitaka, slasti,
poput mrlja u bjelini snijega,
čutim naranče, cimet,
pitam se tko li je prolio mlijeko.

sladak je osijećaj,
poput nektara božanskog,
varljiv poput milosnice,
obuzme ti čula, kasno je,
kušao si svoj komadić raja.

nevažno je,
što bilo je, što slijedi,
nema početka ni kraja,
da li proliveno je mlijeko,
kad razmazana je čokolada

- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.03.2007., ponedjeljak

PROHIBITED BOOK: Prijatelj u noći

crven,
nekako ranjiv, krvav,
na trenutak,
u vremenu je stao.



- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.11.2006., petak

PROHIBITED BOOK: Začarani krug

16 je
u studenom dan
poput vlaka,
u jednom od jeftinih posljeratnih scenarija,
zakasnila je zima.


Uvečer kad tišnom zaogrutim ulicama grada, ponekad se spustimo mjesečina i ja. Gotovo nečujni prolazimo ulicama, trgovima naizgled ne ostavljajući tragove svoje nazočnosti. Uvijek iznova zatvara se začarani krug.

maglom,
zaodjenula se jutra,
lelujavom koprenom snova,
zamućena pogleda,
iznova jedan sam u koloni sjena.

- 16:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2006., četvrtak

PROHIBITED BOOK: "Bablje ljeto"

asfalt,
uzavrela arena svakodnevice,
smradna smjesa kamena i smole,
pod stopalima gori

poput divova,
umorni od žege pozaspaše neboderi,
ispucalih od vreline betonskih tijela,
čekaju u tišini

ljeto,
neprimjetno poprima boje,
nekih čudnih štofova,
i dunje već mirišu

purpurom,
obojenih haljina šušti,
osijećam je, blizu je, dolazi,
zagrebačka jesen

- 14:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.07.2005., četvrtak

PROHIBITED BOOK: "Ajngemahtec" komedija

Pileći ujušak, ak niste znali ... od života komedija,
neispisani stihovi spram neba,
prolazi vrijeme,
kapljama kiše ispiruć nataložena sjećanja,
poput sjena zaboravljena lica,
prolaze, nestaju zauvijek,
ostaje tek komedija ljudska.



... vječni smo pajaci, harlekini,
marionete polomljenih udova,
u kašu samljeveni,
i ne poznajemo drugo,
za nas su stvoreni, krv, suze i bol.



... ne pravi grimase,
ne smrdim, niti sam šugav,
zašo pogled skrivaš trepavicama,
zar ne vidiš, nisi svijesna,
uloge što dodjeljena ti je.



... ne misliš valjda, ma ne,
ne vjerujem u to, ili se varam,
ta nisi valjda pomislila,
da u komediji života,
uistinu tek puki si promatrač,
ma ne, sigurno se varam,
ovo je ipak komedija ljudska.

- 09:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

31.05.2005., utorak

PROHIBITED BOOK: Smrt trave

.... iznenada,
presahle su rijeke,
.... oblaci,
više ne plaču kišom,
.... nitko,
još ne sluti kraj.



.... polja,
suncem spaljene zemlje,
.... travke,
sitne, isušene, crne,
.... smrt,
klasjem popunjava ambare.



.... milijarda,
zatim još jedna, dvije,
.... trbusi,
nabrekli od gladi,
.... sunce,
zauvijek spalilo je život.




pjesma inspirirana knjigom "Smrt trave" John Christopher



Da li ste znali da izumiranjem trava više od jedne trećine pučanstva ostati će bez glavnog izvora hrane.


Nagradno pitanje za blogere: Koja je najvažnija trava u ljudskoj prehrani, a njeno izumiranje dovelo bi u pitanje opstanak minimalno 2-3 milijarde ljudi.
- 12:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.05.2005., petak

PROHIBITED BOOK: Perje, čelik i kosti

.... kaos,
pod rukom poput lave čelik se topi,
ne osijećam vrelinu,
u meni studen zaogrnula je tamu.

.... poljana,
od kostiju polomljenih bijela,
prošarana crnilom gavranova perja,
smrt drhtavim prstima,
požutjele okreče stranice života.

.... ratnici,
umorni od bitaka, od uspomena,
padoše čelikom dotaknuti,
vrišteći u zaborav imena.

.... tišina,
zauvijek gubi se smisao vremena,
ništa se ne mijenja,
dok zemlja proždire, perje, čelik i kosti.

.... kaos,
u krvi prekaljen čelik,
.... poljana,
u haljini od kostiju i perja,
.... ratnici,
više ne spominju im imena,
.... tišina,
prašinom prekriva sjećanja.

- 13:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.05.2005., petak

PROHIBITED BOOK: ....u tišini bez riječi

poput kletve,
neizgovorene riječi,
na duši kamen što se lomi,
u tišini.....


predugo,
na koljenima smo, krvavi,
očiju presahlih od suza,
išćekujemo sutra ....



Vjetar već danima divlja ulicama grada, lomeći uokolo granje, stabla, kao što dijete lomi bagremov prut. Nebo je zaogrnulo olovni plašt. Poput pjesme o Barbari, nedostaje tek kiša.


bez riječi,
poput slijepca,
u sunce gledam željno,
čutim hladan dodir tišine ....


pusti,
zalud pokušavaš,
poput rijeke poteči će riječi,
preko napukle brane....


u tišini,
išćekujemo sutra,

hladan je dodir tišine,
na papiru izblijedjele riječi .....

- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.04.2005., četvrtak

PROHIBITED BOOK: Druga strana ogledala

... ne prepoznajš taj lik,
strane su nijanse,
obrisi što raznose ih vali,
u vodi što muti je pijesak,
svijet ogledalom postaje,
poput stakla lome se horizonti.



Prošla je i druga godina, otkako te nema. Nema te da zapjeniš mi brzice života, jednostavno si otišla, iznenada, tako naglo. Poput duge u život unijela si boje, a sada, za tobom ostala je tek jedna, ona otužna i sjetna, plavićasta boja dima.


... ne nisu to ona ista jutra,
nedostaju topli mirisi juga,
dani meni postali su isti,
beskrajnom agonija čekanja,
iščekivanje neizbježnog,
osijećam tako sam blizu,
još samo korak me djeli,
od tebe, od smrti.



Noćas sanjao sam zmajeve polomljenih krila. Tumarahu uokolo, izgubljeni poput djece, među ovcama, nemočni. Da li zmajevi bijasmo ili tek ovce izgubljene, kad spojila nas je života rijeka.



... hladna bolnička je soba,
sterilna od osijećaja, od boli,
dok gledam te usnulu,
u bjelini platna što pokriva ti tijelo,
opraštam se, još vrijeme nije,
da za tobom krenem,
ne brini znam biti ćeš tu,
kad kročim s druge strane ogledala,
ti pružit ćeš mi ruku.

- 09:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

21.04.2005., četvrtak

PROHIBITED BOOK: Apokalipsa danas

BUĐENJE
livada maglom zavijena,
krvlju prekaljen čelik,
u zoru krv namjesto rose,
na zemlji oglodane kosti.

vrijeme je jauka, plača,
svijet postade dolinom suza,
predvorjem što od pakla nas dijeli,
na obzoru jašu četiri jahača.

GLAD
isprva nastupila je suša,
ubrzo nadošla smrt je trava,
zemlja ostala je gola,
žeteoc crni kosi prvo klasje.

RAT
homo hominem lupus,
braća poput hijena se bore,
nad komadom natrule strvine,
čelik zagrizao je u meso.

KUGA
u smradu, raspadnutih tijela,
neprepoznatljive kreature,
spram neba bez glasa vape,
bolešću nagrizenih udova.

SMRT
u polju žeteoc crnoga ruha,
teško zamahuje kosom,
došlo je vrijeme žetve,
namjesto klasja za njim ostaju kosti.

- 10:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.04.2005., ponedjeljak

PROHIBITED BOOK: " 272 km/h "

skršen,
pregažen od vremena i ljudi,
krvav,
prosute drobi, polomljenih udova,
plešem,
od tereta tijela slobodan.


... nije boljelo, naprotiv nisam osjetio ništa. Zadnje čega se sjećam tup je udarac, a zatim je nastupila tama zogrnuvši sav moj svijet mekim crnilom baršuna. Smješan sam poput lutke polomljenih udova u lokvi krvi. Negdje sam već vidio sam ovakve prizore, znao sam što slijedi. Uskoro postati ću broj na maloj ceduljici okačenoj oko nožnog palca, još samo nekoliko otkucaja srca i linija na monitoru zauvijek ostati će ravna.

osmrtnica,
tihi jecaji što za sobom ih ostavljam,
ništa,
promjeniti se neće, došao je kraj,
putu,
kojim kročio sam, zaboravljen i sam.


... sjećaš li se ljeta, užarenog asfalta autoputa. Poput anđela osvetnika jurili smo kroz noć, da li još uvijek ćutiš taj bunt u svojim venama što tjera te letiš. Noćas predajem utrku, vozim svoj posljednji krug. Budi uz mene kad ugase se svijetla, noćas za sobom ostavljam naš svijet.

vatra,
buktinja prolivenog benzina,
na cesti,
masan trag kočenja i motor,
gledam te,
hej nema razloga da plačeš.

- 11:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.04.2005., srijeda

Prohibited book: Pjesma umiručih duša

gledao sam,
pogledom pretraživao daljine,
ne nalazeć ništa sem praznine,
umirućih duša.


možda,
nije ni bitno,
sada, kad već gotovo je sve,
ipak,
na trenutak pitam se,
što se to desilo,
kakva je moja uloga,
da li statist sam, zvijezda,
ovog kazališta sijena.


kaplja sam,
zaustavljena u svom padu,
zaboravljena suza,
ovlaš rukom obrisana,
što ostavlja svoj trag,
ružan ožiljak pelina i soli,
zauvijek urezan na duši,
gorak spomen moga postojanja.


možda,
meni i nije bitno,
za mene stvar je svršena,
i nemam milosti za te pajace,
što pognutih glava kroče,
beskrajnim poljima crnih tulipana,
tko zna,
možda ni njima više nije bitno.

- 15:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.04.2005., petak

PROHIBITED BOOK: Pogled s prozora

s prozora pogled,
ovlaš bačen u daljinu,
poput ptice,
što za slobodom žeđa,
tek trenutak,
slatkog zaborava, slobode,
došla je,
uvijek iznova meni se vrača,
stara prijateljica,
svaka je nova, poput prve ista.



....lijena kolona vozila, razvukla se ulicom zabljeskujuć treptavim svjetlima slućajne prolaznike. Subota je ni po čemu posebna, još jedna u nizu subota obilježenih kakofonijom sirena , šarenilom oprava i boja. Radim. I ne sjećam se koliko je prošlo od moje prve subote, sve mi je to nekako zakriveno maglom, mutno. Pri pomisli na taj dan ostao je tek tup osjećaj praznine, i opori okus žestice u grlu.


kolovoz je,
vrelim prstima dodiruje krošnje,
pod prozorom,
umorno granama domahuju platane,
zovu me,
još jednom taj posljednji put,
prošetat ću,
ove subote, na trenutak stati,
vrijeme je došlo,
da oprostim se moje dame,
ja sad moram poć.



.... a ne, ne nije mi bila namjera zavesti vas na krivi put, navesti vas da pomislite da jedan sam od onih što ih „pred oltarom“ ostaviše, naprotiv ja bio s druge sam strane, ja sam promatrao tu ljudsku komediju. Znate li što? Ja još uvijek promatram, te prizore, svi vi meni manje više ste isti. Gledam vas već mnoge subote, vas nevijeste s trbusima i bez njih, zajedno s vašim mladencima, i što vidim. Ništa, apsolutno ništa, za mene prozirne ste slike što promiču pred očima ničime ne privukavši moju pažnju.


isprazne laži,
glupa zavaravanja samoga sebe,
iz dana u dan,
licemjerno propovijedam snove,
znajuć da lažem,
nastavljam povjeren mi posao,
ne pitam,
zašto baš izbor na mene je pao,
život je,
očito za mene smislio tu šalu,
namjesto žezla i mača,
podarivši me,
crnilom tinte, što od pelina je gorča.



.... popravljam kravatu i poravnavam rubove sakoa, koji me iz nekog razloga danas posebno iritira. Tko će ga znati možda je to taj vreli kolovoz što me tjera da se znojim, ili to jeza je što duboko mi se u kosti uvukla, nebitno, samo znam da drhtim.


vrijeme je došlo moje dame,
opraštam se,
ja sad stvarno moram poć.


- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.04.2005., utorak

PROHIBITED BOOK: Black Tulip Dream

volio bih,
u sebi znam da mogu,
ipak,
ne činim ništa,
nekako,
smisao se u crnilu gubi,
u suton,
kada krvlju oboji se nebo.


....sanjao sam tulipane, beskrajna polja rascvalih tulipana, i vrištao od jeze. Cvjetovi bili su crni.

tišina,
jedino ona zauvijek ostaje,
poput psa vjerna,
kad napuste nas snovi,
ostaje i vlada,
poput poludjele švelje,
zodjene svijet,
crnilom baršuna, crvenilom svile.


....vrelo je tlo pod mojim nogama, vrelo od krvi što natoplila je polja. Tamo desno od mene crni cvjetak štišće dječja ruka.

vrijeme je,
valja krenuti putem,
što vodi me,
kroz rascvjetana polja,
krvlju zalijevanih tulipana.

Korak po korak,
pod mojim nogama umiru,
stotine crnih tulipana,
ne osvrčem se,
duboko u srcu znam,
da iza mojih leđa,
iznova rađaju se boje.


- 10:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.03.2005., utorak

PROHIBITED BOOK: Pod drvetom

Pljas, tup udarac ispraznosti, od ništavila tek korak nas dijeli. Gnjecav, gorak okus razočaranja u ustima, prožima do srži proždiruć u nama posljednje atome života. Iznenada duga izbijedjela je, šarenilo boja pretopilo se u bezlično sivilo života. Bez očitog razloga, utihnula krv je u našim venama. Sve stalo je u iščekivanju.

Sjednimo,
išćekivanje u nedogled seže,
čemu,
zalud trošiti snagu na ono,
baš to,
što suđeno jednom je doći.

Pod drvetom,
sjedimo Vladimir i ja,
išćekujuć,
nekog priglupog Godotta,
danima,
nesvijesni vremena što je prošlo.

Tihe,
gotovo nećujne kapi su kiše,
u padu,
dok vrtoglavo spram zemlje hrle,
kamikaze,
spremne da s praskom udare u tlo.


Hej zar uistinu mislili ste da taj netko će doći, samo zato što dva probisvijeta pod drvetom na njega čekaju. Zar ne vidite ironije u tom čekanju na nešto što prošlo je i nikad neće doći. Ne preostaje mi drugo nego okrenuti leđa i krenuti u drugom smjeru, naposlijetku zašto da Godott na mene ne čeka.
- 09:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #